Što organizacije mogu naučiti od Skandinavaca?

Prije nekoliko tjedana sam ponovno boravila u Skandinaviji, koju sam ovaj put pokušala promatrati iz malo drukčijeg kuta – onog organizacijskog.  

Prva impresija mi je bila da u njihovoj kulturi posao i život nisu na suprotnim stranama klackalice, ili još bolje ringa. U skandinavskim zemljama imate dojam da se ta dva svijeta ne bore za prevlast već surađuju. I upravo u toj zajedničkoj igri krije se puno toga što bi naši timovi i organizacije mogli naučiti.  

“Lagom” – taman, ni previše ni premalo  

U švedskom jeziku postoji riječ lagom, koju nije lako prevesti doslovno, ali u praksi znači: “taman dovoljno”. Ni previše, ni premalo, ni forsirano, ni površno.  

Lagom se osjeti u svemu – od strukture dana, preko načina vođenja sastanaka, do dinamike u timovima. To nije pasivnost kako bismo mogli pomisliti, već odmjerena, održiva učinkovitost. U osobnom i organizacijskom kontekstu lagombi značilo da nije poanta biti stalno na maksimumu, nego trajati dugoročno bez izgaranja.  

Dodatna opservacija mi je bila da tamo šutnja ne znači nepristojnost ili nedostatak interesa. Naprotiv, ona ima značaj i vrijednost. To je popriličan kontrast kulturi u kojoj stalno osjećamo potrebu da moramo nešto dati, da se moramo istaknuti, da moramo biti brzi, preduhitriti konkurenciju…  

Šutnja kao alat

Šutnja u poslovnom kontekstu često je podcijenjen, a u stvari jako vrijedan i moćan alat. Tamo šutnja nije prazan prostor koji treba čim prije ispuniti riječima, već omogućava razmišljanje, poštovanje i autentičnu prisutnost. Nema potrebe za prekidanjem, dovršavanjem rečenica ili dokazivanjem vlastite pameti.  

Primijenjeno na organizacijsku kulturu u kojoj dominira i često se nagrađuje brzina, glasnost i stalna potreba za odgovorom, šutnja dopušta da zastanemo i razmislimo te ne donosimo odluke iz panike ili na autopilotu, nego stvorimo vrijeme i prostor za integraciju informacija. Primjerice, na sastancima to znači da ideje koje dolaze nakon trenutka šutnje često budu promišljenije, kvalitetnije i usklađenije s kontekstom.

Kad radim s timovima u našoj regiji, često uočim da su nesporazumi, a posljedično i problemi, rezultat brzine. Netko nije stigao reći što misli, netko je već donio zaključak, netko je nešto pretpostavio, netko nije pitao. Ako situaciji pristupimo sporije, temeljitije, moguće je i da ćemo izbjeći pojavu problema i prepreka, a ako to i ne uspijemo, svakako ćemo imati kvalitetnija rješenja.  

LEGO logika: Kreativnost u okviru  

LEGO je danski izum koji uči djecu, ali i nas odrasle, kako funkcionira sustav koji je istovremeno i fleksibilan i strukturiran.  

Kad vodim timske radionice koristeći LEGO® SERIOUS PLAY® metodologiju, često vidim da se polaznici oslobode i razigraju tek kad shvate da postoji okvir unutar kojeg mogu biti kreativni i slobodni.  

Imajući to u vidu, LEGO nas uči važne timske lekcije: • Svaki komadić ima svoje mjesto. • Ne moraš biti isti da bi se uklopio. • Igra nije samo za djecu, nego za sve koji traže rješenja. • Kreativnost dolazi kad znaš pravila igre i kad postoji jasan okvir i sloboda izražavanja unutar njega. • Sistem funkcionira kad svi dijelovi kliknu zajedno.  

“Fika” – važnost pauze  

Švedski običaj fika – pauza za kavu i nešto slatko u stvari je puno više od toga. U organizacijskom kontekstu fika nas podsjeća da posao nije samo niz zadataka koje treba obaviti, nego i mreža odnosa koje gradimo putem.  

Kad fokus stavljamo isključivo na učinkovitost, fika nas uči da su odnosi jednako važan posao – jer bez njih teško je doći i do rezultata.  

Uostalom to je nešto s čim i Hrvati imaju jako puno sličnosti jer kod nas “idemo na kavu” ima bezbroj funkcija – od poslovnih sastanaka, do brainstormanja i donošenja velikih odluka.    

Povjerenje koje se ne mora zaslužiti   Ono što mi se čini da se najviše razlikuje u skandinavskom i našem pristupu poslu jest – pretpostavka povjerenja. Kod nas često čujem rečenicu “Povjerenje se mora zaslužiti”. Tamo je obrnuto: povjerenje se daje, dok nema dokaza da je narušeno.

U organizacijskom kontekstu fika nas podsjeća da posao nije samo niz zadataka koje treba obaviti, nego i mreža odnosa koje gradimo putem.

U praksi to znači:

• manje mikromenadžmenta,
• fleksibilan rad kao standard, a ne privilegija,
• greške se ne skrivaju, nego analiziraju.

Time se stvara potpuno drukčija klima – ona u kojoj se ljudi osjećaju slobodnije, odgovornije i spremnije preuzeti inicijativu.  

Jasna pravila – ali bez rigidnosti  

Skandinavci vole pravila. Ali još više od pravila vole – razloge koji stoje iza pravila. Ako ne znaš zašto nešto postoji logično se zapitati treba li to uopće. Ali kad ima smisla, onda se poštuje.  

U organizacijama to izgleda ovako:

• Rasporedi su jasni, ali fleksibilni.
• Politike postoje, ali se znaju i razlozi zašto je nešto propisano.
• Hijerarhija je puno ravnija – titule ne znače mnogo, ali se zna što je čija odgovornost.

U praksi to znači da junior može bez zadrške dati povratnu informaciju direktoru – ne zato što smije, nego zato jer je to normalno.  

Na sreću, takvo iskustvo imam i sama s početka svoje karijere i mogu iz prve ruke reći da osjećaj da se nečije mišljenje cijeni i razmatra, bez obzira na titulu i godine staža, čini čuda za učenje, kreativnost, angažiranost i preuzimanje inicijative.  

Zdravi autoritet ne dolazi iz moći, nego iz odnosa. A kad organizacije to razumiju, ljudi rastu, a s njima i rezultati.  

Možda u tome leži tajna njihova uspjeha, i u ekonomskom i u socijalnom smislu te se zato upravo skandinavske zemlje redovito nalaze na vrhu različitih istraživanja vezanih uz kvalitetu života.

Kolumna je objavljena na portalu Točka na i.

Naslovna fotografija: Kopenhagen, glavni grad Danske; foto: privatni album